Od 1970. godine, PLIVIN istraživački tim - na čelu s dr. Slobodanom Đokićem - radio je na području makrolidnih antibiotika. Godine 1981. PLIVIN istraživački tim - Gabrijela Kobrehel, Zrinka Tamburašev i Gorjana Radobolja-Lazarevski - sintetizirao je novi antibiotik pod nazivom azitromicin, prvi član nove skupine makrolidnih antibiotika, azalida. Novostvorena molekula, azitromicin-dihidrat, dobivena je iz molekule eritromicina i pokazala je svojstva superiorna onima originalne molekule. Zbog iznimnih terapijskih svojstava azitromicin je napravio revoluciju u liječenju antibioticima, te na taj način postao jedan od najuspješnijih lijekova diljem svijeta. Od samih početnih ispitivanja azitromicin se pokazao kao iznimno učinkovit antibiotik s proširenom i povećanom antimikrobnom aktivnošću (posebice u djelovanju protiv gram-negativnih patogena), te prolongiranom i višom tkivnom koncentracijom, kao i niskom učestalošću gastro-intestinalnih nuspojava u usporedbi s ostalim antibioticima.

Azitromicin ima velik broj indikacija: pri liječenju respiratornih infekcija, infekcija kože i mekih tkiva, spolno prenosivih bolesti te infekcija želuca i dvanaesnika uzrokovanih s Helicobacter pylori. Prednost azitromicina pred ostalim poznatim antibioticima je prije svega njegova kraća primjena (3 dana naspram 10 dana) te manja mogućnost nuspojava.

U Washingtou, 20. kolovoza 2000., Američko društvo kemičara - neprofitabilna udruga američkih kemičara i kemijskih inženjera te najveća udruga svjetskih znanstvenika, organizirala je svečanost "Heroji kemije 2000". Povodom otkrića azitromicina (danas u svijetu poznatog kao Sumamed i Zithromax), PLIVINI znanstvenici - Slobodan Đokić i Gabrijela Kobrehel - zajedno s predstavnicima američke farmaceutske kompanije "Pfizer", imenovani su "Herojima kemije". Nagrada "Heroji kemije 2000" jedna je od mnogobrojnih koju su PLIVINI znanstvenici dobili za svoj dugoročni doprinos globalnoj znanosti, medicini te poboljšanju kvalitete života. Posljednje od tih priznanja služi kao dodatni dokaz vrijednosti i postignuća cijelog PLIVINOG istraživačkog tima koji je radio na otkriću azitromicina. Otkriće azitromicina najveći je događaj u PLIVINOJ istraživačkoj povijesti te ogroman korak naprijed za hrvatsku farmaceutsku industriju. Taj uspjeh uvrstio je PLIVU među malobrojne farmaceutske kompanije diljem svijeta koje su razvile vlastiti lijek.

Dugogodišnje istraživanje dovelo je PLIVU do razvoja iznimno vrijednog lijeka s ogromnim terapijskim i marketinškim potencijalom. Godine 1981. PLIVA je prijavila patent za azitromicin u bivšoj Jugoslaviji, uključujući i SAD. Prvi patent za azitromicin PLIVA je dobila u Belgiji. Godine 1988. azitromicin je registriran pod zaštićenim imenom Sumamed.
Za strateškog i licencnog partnera PLIVA je odabrala američku farmaceutsku kompaniju Pfizer. Osnovni kriteriji za odabir bili su Pfizerove sveobuhvatne sposobnosti, njegov uspješan "track-record" te međunarodno prisustvo. Naravno, Pfizerovu najveću prednost predstavljaju njegovi stručni suradnici za prodaju, koji su znatno ojačali i PLIVINU poziciju u srednjoistočnoj Europi. Za PLIVU taj je licencni ugovor simbolizirao ogroman napredak s obzirom na godišnje prihode te opseg istraživačkih aktivnosti. Uz sve to Pfizer je dodatno unaprijedio azitromicin kao rezultat vlastitog istraživanja u području antibiotika.

Azitromicin djeluje tako da interferira sa sintezom bakterijskih proteina. Iako se navedeni mehanizam smatra bakteriostatskim, koncentracije nekoliko puta veće od minimalnih inhibitornih koncentracija doprinose baktericidnom mehanizmu.
Azitromicin se brzo apsorbira i distribuira po tkivima postižući na taj način visoku i dugotrajnu tkivnu koncentraciju, koja rezultira dugotrajnom antimikrobnom aktivnošću. Kako je azitromicin slaba baza, on lako prolazi kroz staničnu membranu te ostaje unutar stanice, osobito u lizosomima. Visoke koncentracije azitromicina se mogu naći u inficiranim tkivima budući da ga fagociti, polimorfonuklearni leukociti i makrofagi, prenose do mjesta infekcije i tamo u prisutnosti bakterija, oslobađaju.
Farmakokinetska svojstva azitromicina, zajedno sa širokom antimikrobnom aktivnošću, daju azitromicinu veliku mogućnost terapijske primjene. Kod većine infekcija azitromicin se uzima jedanput dnevno, tijekom tri dana. Kod liječenja spolno prenosivih bolesti azitromicin se uzima u jednokratnoj dozi, a za liječenje Erythema migrans jednom dnevno, pet dana uzastopno. Kratkotrajna terapija azitromicinom prihvatljiva je za pacijente te neizravno potiče njihovu svjesnost o redovitom uzimanju lijeka.
U usporedbi s drugim antibioticima azitromicin se u kliničkim ispitivanjima pokazao bolje ili jednako prihvaćen od strane pacijenata. Stupanj prihvatljivosti definiran je na uzorku od 4727 pacijenata uključenih u klinička ispitivanja provedena u Hrvatskoj, Češkoj, Mađarskoj, Makedoniji, Poljskoj, Slovačkoj, Sloveniji, Rusiji, te u ostalim zemaljama bivše Jugoslavije. Uz sve to azitromicin se, za razliku od većine makrolida, u jetri ne veže na citokrom P-450, što ima za posljedicu mali broj reakcija s drugim lijekovima.

Mnogobrojna klinička ispitivanja dokazala su efikasnost azitromicina kod različitih indikacija. Trenutno, azitromicin se koristi kod liječenja infekcija gornjih dišnih putova (bakterijski faringitis/tonzilitis, bakterijski sinusitis, bakterijska upala srednjeg uha), donjih dišnih putova (bakterijski bronhitis, akutna egzacerbacija kroničnog bronhitisa, van-bolnički stečena pneumonija), spolno prenosivih bolesti (nekomplicirani uretritis/cervicitis), upalna bolest zdjelica, infekcija želuca i dvanaestnika uzrokovana Helicobacterom pylori, infekcije kože i mekih tkiva (erizipel, impetigo, sekundarna pioderma, erythema migrans), prevencija infekcije HIV zaraženih osoba Mycobacterium avium kompeksom.
Prednost azitromicina je u tome što djeluje na gram-negativne mikroorganizme, posebice Haemophilus influenzae, te intracelularne i ostale mikroorganizme (Mycoplasma pneumoniae, Chlamydia pneumoniae, Chlamydia trachomatis i Legionella pneumophila). Kako azitromicin dobro djeluje na najčešće mikroorganizme koristi se i kao prvi izbor u empirijskoj terapiji.

Klinička istraživanja vezana uz nove indikacije vođena su, s jedna strane, "in vitro" aktivnošću azitromicina te nezadovoljenim medicinskim potrebama, s druge strane. Potencijalna perspektiva azitromicina u kliničkoj uporabi pripada području infektivnih bolesti te kroničnih "ne-infektivnih" bolesti. Među infektivnim bolestima azitromicin bi se mogao primjenjivati u liječenju akutnog infektivnog proljeva, inkluzijskog konjuktivitisa, dentalnih infekcija, akni, hripavca, prostatitisa, trahoma, toksoplazmoze, sifilisa, rikecioze, leptospiroze te tifusa. U području kroničnih "ne-infektivnih" bolesti najviše je ispitivana ateroskleroza.